Ajnštaj je Milevu varao godinama sa rođakom Elzom: Ponižavao je! "Objavio je da se oženio iz sažaljenja", a imao je posebna pravila
Albert Ajnštajn važi za jednog od najvećih genija u istoriji, a njegov brak sa Milevom Marić pun je intrigantnih detalja koji i dan-danas izazivaju raspravu i interesovanje.
Venčali su se 1903. godine, kada je Ajnštajn imao 24, a Mileva 28 godina. On od početka nije tretirao svoju suprugu na način na koji je trebalo.
Imao listu zahteva
Kako se brak pogoršavao, stvari su istovremeno postale ružne i smešne, uključujući i situaciju u kojoj je Ajnštajn navodno tražio od supruge da pristane na njegovu listu zahteva.
Njih dvoje su u početku bili ludi jedno za drugim, a delili su duboku strast prema fizici, što im je omogućavalo da se povežu oko svog rada.
Prijatelji i porodica nisu mogli da shvate šta je budući nobelovac video u svojoj izabranici. Devojka nije bila baš lepa, a štaviše, šepala je. Međutim, bila je veoma inteligentna i pokazala je veliki talenat za nauku. Kako Ivona Kincler naglašava u knjizi „Izvanredne žene u nauci“:
- Mileva je postala peta žena u istoriji Politehnike koja je primljena kao redovni studenti, i dokazala je da je to zaslužila: tokom prve dve godine studija bila je veoma uspešna, izdvajajući se od među studentima.
U početku je devojka ignorisala Ajnštajnovo nabacivanje, ali je na kraju podlegla njegovom šarmu. Međutim, veza je imala katastrofalan uticaj na njen akademski učinak. Mileva, u koju su profesori polagali velike nade, nije uspela da položi ni završne ispite. Na to je nesumnjivo uticala trudnoća i izgledi za samohrano majčinstvo. Ajnštajnova porodica je bila kategorički protiv venčanja.
U ovoj situaciji, bez diplome i muža, Mileva se vratila u porodičnu kuću i januara 1902. godine rodila ćerku Elizabetu. Sačuvana prepiska pokazuje da je autora specijalne teorije relativnosti zanimalo zdravlje Mileve i deteta, ali bebu nikada nije video. Biografi do danas ne mogu da utvrde šta se desilo sa devojkom. Najverovatnije je umrla od šarlaha ili je data na usvajanje.
Unela je red i rad u njegov život
Par se venčao tek početkom 1903. godine, nakon što je Albertov otac umro. Nakon 16 meseci rođen je njihov sin Hans Albert. Ivona Kincler piše u svojoj knjizi da:
- Mileva je u život rasejanog glasnika Alberta unela red i rad, navikla ga da redovno jede obroke, naučila ga štednji i pažljivo planirala dnevni raspored, što mu je omogućilo da se fokusira na istraživački rad.
U međuvremenu, u proleće 1909. Albert je postavljen za vanrednog profesora teorijske fizike na Univerzitetu u Cirihu. Nekoliko meseci kasnije, po prvi put je nominovan za Nobelovu nagradu. Njegova karijera je dobila zamah. Godine 1911. postao je redovni profesor na Karlovom univerzitetu u Pragu, a potom je primljen na Politehnički univerzitet u Cirihu.
Ali stvari su se pogoršavale u braku. Godine 1910. par je dobio još jednog sina Edvarda, ali Ajnštajn više nije voleo Milevu. Kako piše Ivona Kincler, "objavio je da se oženio hendikepiranom ženom, vođen samo sažaljenjem i saosećanjem".
Imao aferu sa rođakom Elzom
Istovremeno, u njegovom životu pojavilo se više ljubavnica. Na kraju, veza je prekinuta nakon što je naučnik ušao u aferu sa svojom bliskom rođakom Elzom (njihove majke su bile sestre, a očevi rođaci).
Uprkos svemu, izdana žena se nadala da će brak biti spasen. Zato je želela da se dogovori sa Ajnštajnom. Prema autorki knjige „Izvanredne žene u nauci“:
(...) ubrzo joj je poslao spisak uslova pod kojima bi pristao da nastavi da živi sa njom. Osnovne obaveze njegove žene bile su pranje, kuvanje (učenik je zahtevao da mu se u sobu donesu tri obroka dnevno), kao i čišćenje kancelarije, osim radnog stola.
Takođe je zahtevao da odustanu od bilo kakvih ličnih odnosa "osim ako nisu apsolutno neophodni zbog etiketa ili društvenih razloga".
Nastavio je:
- Naročito ćete se uzdržati da sedite pored mene kod kuće i da ne izlazite napolje ili putujete sa mnom.
Štaviše, očekivao je da Mileva neće razgovarati s njim i da će na njegov zahtev odmah napustiti spavaću sobu i kancelariju.
Ona je držala časove matematike i klavira. Izdavala je stanove. Od novca koji joj je Albert „poklonio“ od Nobelove nagrade kupila je i tri kuće u Cirihu koje je rentirala. Povremeno je primala prihode od rente kuće u Novom Sadu, kao i novac sa svog računa u 'Srpskoj banci u Zagrebu' koji su joj slali kumovi Gajin.
Presuda o razvodu
Ceo iznos novca koji je dobio od Nobelove nagrade, Albert je „dao“ Milevi, nekoliko godina nakon njihovog razvoda, a taj uslov se nalazio u 'Presudi o razvodu' u kojoj je Mileva bila Tužilja, protiv profesora Alberta. Troškove suđenja snosio je Tuženi-Albert. Ova Presuda je zanimljiva jer je sud u tački 2. zabeležio iskaz Tuženog 'da već četiri i po godine održava intimne odnose sa svojom rođakom iz Berlina'. Sud je proglasio 'Tužiljin zahtev za razvod braka na osnovu preljube verodostojnim, bez potrebe daljih dokaza'.
Presuda se nalazi u Cirihu, datirana je 14. februara 1919. i danas je dostupna istraživačima.
U Presudi o razvodu takođe piše: 'Profesor Ajnštajn u slučaju razvoda i u slučaju da dobije Nobelovu nagradu, glavnica iznosa od nagrade, postaje vlasništvo g-đe Mileve Ajnštajn, i deponovaće tu glavnicu u švajcarsku banku'. Tako je Milevi pripalo nešto više od 170.000 švajcarskih franaka kao priznanje za njen naučni rad, i to 1922.
Kurir/ Telegraf/ Najžena/ RTS